Učitavanje...

Medicinska rehabilitacija

Medicinska rehabilitacija podrazumeva kompleksne metode lečenja. Zasnovana je na primeni fizikalnih agenasa i kinezi-terapije kao i radne terapije. Intenzitet i vrsta terapije koja se daje starim osobama varira od slučaja do slučaja i zavisi od oboljenja, godina starosti i fizičkog stanja.

U kinezi-terapiji koriste se svi tipovi vežbi: pasivne, aktivne, aktivno podpomognute, kao i vežbe disanja. Vežbe se ne forsiraju, već se radi sa pauzama i većim odmorom, daje se dovoljno vremena za razumevanje i izvođenje određenih vežbi.
Takođe treba obratiti pažnju da su mišićno zglobni elementi u starijem životnom dobu manje elastični i skloni povređivanju, a kosti izložene osteoporozi i lako lomljive.
Lekarske vizite su redovne, a medicinske sestre sprovode propisanu terapiju (intra muskularnu, intra vensku, infuzionu terapiju), redovno kontrolišu vitalne funkcije (temperatura, pritisak, puls), previjanje, plasiranje katetera i druge intervencije.

Vežbama kroz rehabilitaciju se postiže podizanje opšte fizičke kondicije u skladu sa mogućnostima svakog pacijenta individualno.

Poboljšanjem lokalne i opšte cirkulacije sprečava se stvaranje komplikacija vezanih za neaktivnost, usporava se napredovanje hroničnih degenerativnih i reumatskih bolesti kroz očuvanje pokretljivosti zglobnih segmenata kao i pojava dekubita.
Korišćenjem švedskih lestvica razvija se snaga ramenog pojasa i jačanje kičmenog stuba u procesu postepene vertikalizacije.
Razboj se koristi u cilju postepene obuke hoda, korigovanja balansa i poboljšanja koordinacije pokreta.
Statički bicikl služi za jačanje donjih ekstremiteta kao i očuvanje obima pokreta. Osim ovih sprava u upotrebi su razne vrste hodalica i drugih pomagala koje se koriste u programu kinezi terapije.
Proces oporavka je dug i spor, neophodna je upornost i strpljivost kako bolesnika tako i terapeuta. Što se pre započne rehabilitacija veći su izgledi za oporavak.
Fizikalna terapija starih osoba mora se primenjivati u skladu sa mogućnostima starih osoba, a tempo osposobljavanja mora biti smanjen i pravilno doziran.
Korisnici sa endoprotezama kukova u najkraćem roku su osposobljeni za hod. Korisnici sa moždanim udarima zahvaljujući rehabilitaciji hodaju i osposobljeni su za normalan život, dok korisnici kojima su amputirane potkolenice hodaju sa protezama.